Moral je skup nepisanih pravila, navika i običaja koji utvrđuju međuljudske odnose i prosuđuju što je dobro, a što zlo. Centralne vrijednosti morala su: dobro, ispravno i pravedno. Moral je riječ koja dolazi iz latinskog jezika, (od imenice mos, moris) i ima potpuno isto značenje kao i helenska riječ ethos: običaj, ponašanje, vladanje, ćud.
Tajna riječi etika krije se u značenjskom korijenu starogrčke riječi ethos (običaj, ćud, ponašanje, vladanje).
Istina – laž – laž – istina: Što je lakše reći istinu ili laž. Laž ili istina? Istina, što zapravo znači riječ istina i da li je toliko teška ili je nepotrebna? Ili je samo koriste pojedinci? Ili je riječ tek – toliko izmišljena? Nestvarna, bezvezna, prazna, neprimjenjiva...? Za što se upotrebljava i komu je važna? Ima li svoju težinu i cijenu? Bitna – nebitna? Koliko je primjenjiva i u kojem pogledu? Prema kome ili čemu trebaš biti iskren ili je toliko nevažno, da bi je u potpunosti bilo dobro izbaciti. Što se dobiva s istinom? Tko je koristi i u koju svrhu? Da li se uopće koristi ili je u potpunosti izblijedila? Ako kažeš istinu – gledaju te s čuđenjem. Ako ne znaš lagati, opet te gledaju s čuđenjem. Ako lažeš – cijenjen si u društvu. Tko je povrijeđen, onaj koji kaže istinu ili onaj koji laže? Ili obadvoje?
Gdje je nestala istina? Tko ju je sakrio ili pretvorio u laž?
Etika je nauka o moralu; (filozofija morala), koja istražuje smisao i ciljeve moralnih normi, osnovne kriterije za moralno vrjednovanje, kao i uopće zasnovanost i izvor morala. Etika prije svega pripada filozofiji koja proučava ljudsko ponašanje koje je prihvaćeno pod određenim moralnim aspektom. Ona je normativna znanost, a norme odlučuju o specifičnom karakteru etike i tako ju razlikuju od drugih znanosti.
Glavni etički pojmovi:
- Moral (Poznato je da moral određuje kako ljudsko djelovanje treba biti, a populacija bi se trebala pridržavati tih principa ili ih ignorirati, tj. ako dođe do kršenja pravila, neće se podići nikakve sankcije, već će se pojaviti grižnja savjesti ili izolacija od strane društva.)
- Dobro (Dobro bi trebalo biti jedna od najvažnije moralne vrijednosti svake individue. Dobro je ljudska osobina koja se referira na međuljudske odnose stvarajući normalan pristup drugim ljudima, osobno dostojanstvo, ljubav.)
- Savjest (Čovjek je svjesno biće, barem bi trebao biti, te samim time ima razvijenu sposobnost zapažanja. To znači da može kontrolirati i preispitivati vlastite postupke, trebao bi. Ukoliko se ne pronađe u samoanalizi ili kritici prema svojoj osobnosti, krivo osmišljenih ili proturječnih stavova, za takvu osobu možemo reći da je nesavjesna. Preispitavši vlastitu savjest i iz nje izvući dobru stranu a odbacivši zlu, veliki je napredak za svakog pojedinca.)
- Zlo (Zlo je pojam koji označava sve ono što nije dobro i u potpunosti je suprotno od dobroga. Sve ono što je neprimjereno i neprihvatljivo naziva se zlom.)
- Sloboda (Sloboda je nešto najljepše, neograničeno i potrebno svakoj individui da ostvari svoje zadane ciljeve, osjeti veliku ugodu te mirne duše i savjesti prolazi kroz život.)
- Sreća (Sreća je vrlo pozitivno emocionalno stanje, koja ima veliki značaj za uspjeh pojedinca, osjećaj ugode i uživanje u životu svakog pojedinca.)
- Ljubav (Ljubav, ljubav, ljubav... Koliko je jaka i snažna? Postoji li ljubav? Ljubav ima najveću moć izražavanja u osjećajima bliskosti. Ljubav se dijeli na philiu – prijateljska ljubav, eros – ljubav obilježena čežnjom za onim što se ljubi i agape – ideal ljubavi koja uključuje potpunu predanost drugim ljudima pa čak i pod cijenu vlastitog života.)
- Vrlina (Vrlina je moralna strana pojedinca. Inače je usmjerena prema velikim djelima.)
Nekada, moral, etika i istina, imali su veliki značaj i vrlo važnu ulogu u načinu ophođenja, u stvaranju općeg dojma o individui, prema kompletnom društvu. Bili su cijenjeni i imponirali su veći dio populacije. A danas, kada se svakodnevno nešto novo stvara i kada sve napreduje, kada živimo u 21. – om stoljeću, sve je bolje od morala, etičnosti, istine, na cijeni je nemoralnost, neetičnost i laž.
Pitam se, zašto je to tako? Da li sam pogriješila stoljeće ili općenito ništa ne razumijem ili nisam za ovaj svijet?
Laganje, muljanje, varanje... Gdje je nestala ljepota istine, morala, etike? Gdje je dobrota, ljepota izražavanja? Da li smo sami krivi za sve što se događa ili smo olako prihvatili sve ono što nema nikakve veze s lijepim? Zašto nas fascinira nasilje, grubost, prijetnje, vrijeđanja, nekultura...? Koga ustvari sve te gadosti upotpunjavaju? Mržnja, zloba, ismijavanja, predbacivanja... Nema više lijepih, iskrenih, toplih riječi ili ih je toliko malo da ih ne primjećujemo ili ih izostavljamo, namjerno ili ne.
Tko su likovi koji si dozvoljavaju ružno ponašanje, tko su spodobe koje si dozvoljavaju uzeti stvar u svoje ruke i pametovati baš svakome? Da li je populacija otišla blago rečeno k vragu i da li je većina mazohistički nastrojena?
Grozim se ovakve nastale situacije i takvih spodoba koje svojom ne zločestoćom, već zlobom vladaju svijetom i upravljaju svima i svačime, a u biti ne znaju koliko su jadni i da će im se sve te laži, muljanja, varanja, izmišljotine i podlosti vratiti kad – tad, jednoga dana, kada će se najmanje nadati...
Moje mišljenje: Recite istinu, ma koliko ona bila teška, živite moralno i etički, ne sramite se svojih riječi, misli i djela. Vjerujte u sebe, znam da ponekad' nije lako. Trnovit' je put do dobrog i poštenog, ali spoznajom da ste uspjeli ostvariti vlastite ciljeve, borbom, ustrajnošću i istinom, biti ćete više zadovoljni, mirnijeg sna i opuštenije duše...
Nema komentara:
Objavi komentar