POČETAK PRIZNANJA...
... Da li je neuspjeh, ako želimo reći ili suprotstaviti se mišljenjima, roditelja, prijatelja, ljubavnim partnerima ili partnericama? Da li je dobro sakriti sve ono što duboko skrivaš u sebi, da li je potrebno sramiti se svojih postupaka, dječjih smicalica, nepodopština, dobivene jedinice u školi, neuspjeha u fakultetskim ispitima, poslovne nepažnje uzrokovane kratkim snom, svojeg izgleda, šeprtljavog i pomalo sporog ponašanja, i bojati se svega što ćeš reći, dobro promišljajući da ne bi nekog povrijedili, izbacili iz takta, bježeći glavom bez obzira i skrivajući se od drugih da ne ispadneš glupa, dosadna, jadna, naporna, čudna.. Upravo o svim tim „karakteristikama“, odlučila sam i pisati. Uvjerena sam da Vas ima još, bez obzira bili žena ili muškarac, ali vjerujte mi nije bilo lako suočiti se sa razno-raznim činjenicama i uvjeriti samu sebe, da danas u zreloj dobi kao žena imam velike posljedice, koje su mi donijele samo nesigurnost, neodlučnost, i sve što nikome od nas nije potrebno. Nemojte se sramiti priznati sebi da ste osoba kojoj je potrebna pažnja, povjerenje, podrška, ljubav i sve ono što svatko od nas i zaslužuje. Budite iskreni prvenstveno prema sebi, da Vam i drugi mogu vjerovati...
"Ljubav odolijeva vremenu koje sve otima."
Johann Wolfgang von Goethe
Nema komentara:
Objavi komentar