PSIHOLOŠKI OSVRT (2.)

Prateći zainteresiranost mojih vjernih čitatelja i svih novo pridošlih interesenata, primijetila sam da je i dalje tema Manipulator – kontrolor – zlostavljač, najviše posjećena. Zadovoljna sam s jedne strane što je tema tražena, ali s druge strane se pitam da li je to iz puke radoznalosti ili se sve više susrećete s takvim osobama, da li ste započeli vezu s njima, da li ste već zarobljeni u kandžama zlostavljačice/zlostavljača, te ne vidite izlaza iz te veze? Kako se othrvati, izvući iz začaranog kruga koliko – toliko bez trajnih posljedica ili možda niste niti sami sigurni da li ste u svemu tome ili si ne želite priznati? Ukoliko ste na više odgovora dali pozitivan odgovor, vrijeme je da se okrenete sebi i svakako napustite svijet tuge, patnje, manipulacije, izrabljivanja, ispiranje mozga, uvjeravanja, vrijeđanja i nažalost – agresije. Vjerujem da nije lako i znam iz osobnog iskustva, koliko treba snage da bi prvenstveno sami sebi priznali kako ste uistinu žrtva, kako ćete daljnjim produljivanjem veze upadati u sve dublju i dublju agoniju, inateći se prvenstveno samoj/samom sebi, uvjeravajući se - ... ma nije to ništa... Ne, nije ništa – to je itekako nešto što nije nimalo dobro ni za koga, prvenstveno za Vas same, nije dobro za daljnji život, nije dobro za okolinu koja je realno shvatila situaciju u kojoj se nalazite, a Vi uporno obmanjujete sami sebe gurajući sve pod tepih... Počnite gledati ispred sebe, koncentrirajte se na sebe i Vaš problem, budite sebi središnjica zbivanja. Nemate vremena za čekanje. Tko Vas čeka i da li Vas je čekala/čekao? Teško je i naporno, ali morate skupiti snagu i okrenuti leđa manipulatorici/manipulatoru, Vi morate biti jači, morate joj/mu dati do znanja da je dosta svega. Da okrećete novu stranicu života bez nje/njega. Da ne možete više slušati njezine/njegove ispade, laži, uvjeravanja da ste i Vi osoba koja ima svoj mozak, koja može sama donositi odluke, sama se boriti kroz život, jer ruku na srce – cijelo vrijeme ste to ionako sami radili, ali niste bili niti svjesni ili ste se bojali sami sebe i mišljenja koje bi izrekli, bojali ste se reakcije. Izrazito je teško živjeti u sjeni nekoga drugoga, opraštati neoprostivo, govoriti samoj/samom sebi da niste ni zašto, kriviti se baš za sve, pa čak što se tiče i obične vremenske prognoze, iskreno i čvrsto željeti drugoj/drugome dobro – a od druge strane ne vidjeti nikakvu reakciju ili standardno, biti će kao što ona/on kaže, popuštati svakodnevno, te uz sve to još se uvjerit da nisi sposobna/sposoban za život, ako ona/on nije uz tebe.
Došao je kraj Vašim mukama, ne smijete si dozvoliti bilo kakav kontakt s njom/njim, jer ponovo će Vas izmanipulirati, a to bi moglo biti kobno na kraju svega.
Ako nema zajedništva koji daje plodove u vezi, ako nema kompromisa, povjerenja, ljubavi, izražavanja obostranih emocija – to je uzaludno gubljenje vremena, to je patnja, muka, konstantna bol i sve ono što nikome nije potrebno.
Glavu gore i hrabro naprijed!
Svi mi imamo pravo na iskrenu ljubav, svi mi imamo pravo na vlastito mišljenje, svi mi imamo pravo voljeti i biti voljeni. Neka Vam nitko nikada ne uzima Vaša prava...

AUTORITET I PORODICA (IV. dio)

Autoritet i Nad – Ja

I premda strepnju od vanjske opasnosti Nad-Ja pretvara u unutrašnju strepnju, ipak je dinamički odlučujući činilac u njegovu obrazovanju i održavanju upravo vanjska sila i strepnja od nje. Kada toga ne bi bilo, vanjska strepnja ne bi mogla biti pounutrašnjena, a fizička sila ne bi se preobrazila u moralnu.
Ovoj tvrdnji je, svakako, potrebno jedno ograničenje. Doživljaji što ih je neki čovjek imao u ranom djetinjstvu i mladosti od većeg su značenja za obrazovanje karaktera od doživljaja kasnijih godina; i to ne zato što bi doživljaji iz djetinjstva na taj način odredili karakter da ga kasniji događaji više ne bi mogli promijeniti (to bi u dalekosežnom opsegu bio slučaj kod
neurotičara koji je upravo karakterističan po svojoj više ili manje oskudnoj sposobnosti prilagođavanja duševnog ustrojstva i svom ustaljenju u situaciju iz djetinjstva); ali doživljaji
ipak stvaraju sklonosti što utječu na relativnu tegobu i sporost psihičkog ustrojstva prema stvarnim promjenama. Za naš problem to znači da, kada su doživljaji iz djetinjstva proizveli
jedno jako Nad-Ja, to Nad-Ja često ostaje srazmjerno otporno prema životnim uvjetima koje zahtijeva jedno drukčije obrazovano Nad-Ja. U relativno određujućem karakteru doživljaja
iz djetinjstva leži osnova za to što određene psihičke strukture često održavaju svoje snage iznad društvenih nužnosti.
Takav nesklad između psihičke strukture i društvene stvarnosti može, svakako, biti samo prolazan i, ako psihička struktura treba da se trajno održava, moraju nastupiti društvena potiskivanja koja je opet iznova uvjetuju. Moglo bi se reći da psihička struktura ima funkciju zamašnjaka što održava kretanje i nakon neurednog rada stroja, ali ipak samo u ograničenom
trajanju.
Nužno poklapanje Nad-Ja i autoriteta ne počiva samo u tome što se Nad-Ja mora stalno iznova proizvoditi od stvarnih i moćnih autoriteta, već i u tome što samo Nad-Ja nije dovoljno jako i stabilno da bi ispunilo propisane mu zadatke. Svakako, postoje tipovi ličnosti koji su, od normalnog do patološkog, prinudnog karaktera i kojih je Nad-Ja tako jako da bi njihova djelanja i poticaje potpuno nadzirala i kada to Nad-Ja ne bi bilo utjelovljeno u stvarnim moćima i osobama. Kod prosječnog čovjeka unutrašnja instanca nije dovoljno jaka da bi strah od same njezine zamjerke bio dovoljan. Strah od stvarnih autoriteta koji imaju moć njime zaodjenutu, nada u materijalne prednosti, želja da ga oni vole i hvale i zadovoljenje koje proizlazi iz ostvarenja ove želje (primjerice odlikovanjem, unapređenjem itd.), a zatim i mogućnost — iako nesvjesna i neostvarena — seksualnih, osobito homoseksualnih objektnih odnosa s ovim autoritetima, predstavljaju činioce jačina kojih nije manja od straha Ja pred Nad-Ja. Odnos između Nad-Ja i autoriteta je, prema tome, zamršen. Jednom je Nad-Ja pounutrašnjeni autoritet, a autoritet je personificirano Nad-Ja, drugi put njihovo zajedničko djelovanje stvara dobrovoljnu povodljivost i podčinjavanje što, u tako čudnom obliku, obilježavaju društvenu praksu.
Dok Nad-Ja nastaje već u ranim godinama života djeteta kao instanca koja je uvjetovana strahom od oca, a istovremeno i željom da ga otac voli, porodica se pokazuje kao važna
pomoć u uspostavljanju kasnije sposobnosti odraslog da vjeruje u autoritete i da im se podređuje. Međutim, proizvođenje Nad-Ja samo je jedan od zadataka što ih ispunjava porodica kao psihološka agentura društva, a proizvođenje Nad-Ja ne može se odvojiti od ukupne nagonske strukture i karaktera čovjeka kakav se proizvodi u porodici. Freud je pokazao koliko su doživljaji ranog djetinjstva odlučujući u uobličavanju nagonske strukture i karaktera jednog čovjeka, a i to da glavna uloga u razvoju dječje psihe pripada odnosima osjećajnosti prema roditeljima, vrsti ljubavi prema njima, strepnji pred njima i mržnji protiv njih. Time je on bitno pridonio razumijevanju djelovanja porodice u smislu upravo spomenutih društvenih funkcija.

Izvor: Autoritet i porodica
Autor: Erich Fromm

CITAT

"Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
Ne vjeruj zato što je to zapisano,
Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."