AUTORITET I PORODICA (V. dio)

Autoritet i Nad – Ja

Prema Freudu, Nad-Ja predstavlja poistovjećivanje s ocem »na što su se vremenom nadovezivali odgojitelji, učitelji, kao i nepregledno, neodredljivo mnoštvo svih drugih osoba sredi¬ne (bližnji, javno mnijenje)«. Uzrok poistovjećivanju nalazi se za Freuda, bez obzira na takozvana primarna poistovjećivanja u najranijem djetinjstvu, u Edipovom kompleksu. Malo dijete ima seksualne želje prema svojoj majci, suočava se s prijetećom nadmoćnošću oca, osobito strahuje pred kaznom kastracije zbog svojih zabranjenih poticaja, preobraća vanjsku strepnju pred kastracijom od oca u unutrašnju i putem poistovjećivanja s ocem zadovoljava jedan dio svojih prvobitnih želja.
Na taj način je Nad-Ja, prema Freudu, »naslijeđe Edipova kompleksa«. To je shvaćanje problematično zbog oskudne ocjene o povezanosti porodične strukture sa strukturom cijeloga društva. Kada Freud kaže da se vremenom predstavnici društva nadovezuju na lik oca, onda je to, doduše, u izvjesnom vanjskom i vremenskom smislu točno, ali ovoj tvrdnji je potrebna dopuna obrnutom tvrdnjom, naime, da se otac nadovezuje na autoritete koji vladaju u društvu. Autoritet što ga otac ima u porodici nije slučajan autoritet koji se kasnije »dopunjava« društvenim autoritetima, već se sam autoritet oca porodice naposljetku zasniva na strukturi autoriteta cijeloga društva. Istina, otac porodice je prema djetetu (vremenski gledano)prvi posrednik društvenog autoriteta, ali (sadržajno gledano) on nije njegov uzor, već njegov odraz.
Seksualno suparništvo u odnosu između oca i sina katkada je obojeno društvenom situacijom. Društvena uvjetovanost Edipova kompleksa najprije počiva u činjenici da je on —a Freud ga smatra općeljudskom i biološki nužnom pojavom, pa ga u tom smislu projektira unazad i na prahistoriju čovječanstva — karakterističan, u obliku kojega je opisao Freud, samo za određene društvene strukture. Postoji više društava u kojima otac uopće ne sjedinjuje funkciju seksualnog suparnika i svemoćnog autoriteta. Kod mnogih primitivnih plemena obje funkcije su, primjerice, podijeljene između majčine braće i oca.
Time, svakako, ne treba umanjiti izvanrednu važnost Edipova kompleksa, seksualnih želja djeteta, kao ni suparništva i neprijateljstva prema ocu u maloj patrijarhalnoj porodici. Klinička iskustva psihoanalize su, izvan svake sumnje, dovoljno pokazala važnost Edipova kompleksa. Ona su osobito pokazala koliko je on važan izvor neprijateljstva i otpora sina prema ocu i kako na taj način patrijarhalna porodica, koja na osnovi vlastite strukture proizvodi incestuozne želje sina, upravo kroz sukob s ocem što otuda proizlazi, stvara otpor prema ocu, a time i težnje za razaranjem porodice. Međutim, opseg neprijateljstva sina također zavisi i od očeva stava prema njemu. S obzirom na jednoznačnu seksualnu nadmoćnost oca, sam ovaj stav je u mnogo manjem stupnju određen seksualnim suparništvom nego kod djeteta, premda je pod određenim uvjetima, o kojima ovdje ne treba bliže raspravljati, ono ipak često vrlo jako. Štoviše, ono je već od prvoga dana života uvjetovano i određeno cjelokupnim odnosom između oca i sina, kako se on kasnije razvija na osnovi ukupne individualne i društvene konstelacije porodice.