POČETAK PRIZNANJA...

... Da li je neuspjeh, ako želimo reći ili suprotstaviti se mišljenjima, roditelja, prijatelja, ljubavnim partnerima ili partnericama? Da li je dobro sakriti sve ono što duboko skrivaš u sebi, da li je potrebno sramiti se svojih postupaka, dječjih smicalica, nepodopština, dobivene jedinice u školi, neuspjeha u fakultetskim ispitima, poslovne nepažnje uzrokovane kratkim snom, svojeg izgleda, šeprtljavog i pomalo sporog ponašanja, i bojati se svega što ćeš reći, dobro promišljajući da ne bi nekog povrijedili, izbacili iz takta, bježeći glavom bez obzira i skrivajući se od drugih da ne ispadneš glupa, dosadna, jadna, naporna, čudna.. Upravo o svim tim „karakteristikama“, odlučila sam i pisati. Uvjerena sam da Vas ima još, bez obzira bili žena ili muškarac, ali vjerujte mi nije bilo lako suočiti se sa razno-raznim činjenicama i uvjeriti samu sebe, da danas u zreloj dobi kao žena imam velike posljedice, koje su mi donijele samo nesigurnost, neodlučnost, i sve što nikome od nas nije potrebno. Nemojte se sramiti priznati sebi da ste osoba kojoj je potrebna pažnja, povjerenje, podrška, ljubav i sve ono što svatko od nas i zaslužuje. Budite iskreni prvenstveno prema sebi, da Vam i drugi mogu vjerovati...

"Ljubav odolijeva vremenu koje sve otima."

Johann Wolfgang von Goethe

28 srpnja 2011

EMPATIIJA (V. dio)


Zaključak
Deficit kognitivne empatije kod “psihotičnih” ovisnika jasan je s obzirom na narušenu kognitivnu učinkovitost koja se javlja u sklopu same bolesti. Može se očekivati da će kod “nepsihotičnih” ovisnika kognitivna empatija biti viša, zbog same činjenice da ti ispitanici imaju bolje očuvane kognitivne sposobnosti te da su bolji u verbalizaciji afektivnih stanja. Međutim očito je da deficit empatije koji se javlja u skladu s poremećajem osobnosti narušava i samu kognitivnu empatiju. Moguće je da su “nepsihotični” ovisnici manipulativniji, što zapravo maskira pravu sliku nedostatka empatije.
Dobiveni rezultati otvaraju još jedno pitanje. Postoji li psihoterapijski učinak na razvoj empatije?
Ovim istraživanjem nisu posebno procjenjivani različiti tipovi poremećaja osobnosti niti različiti tipovi psihoza, zato što bi broj ispitanika bio premalen.
Poznato je da svaka psihotična dekompenzacija narušava kognitivno funkcioniranje, pa je moguće da tijekom bolesti dođe do teškoća u percipiranju i razumijevanju emocionalnih stanja. Svakako bi buduća istraživanja trebala obuhvatiti i ostale aspekte emocionalne inteligencije kao i ostale aspekte empatije (maštu i osobni distres).
Unatoč malom broju istraživanja u ovom području i proturječnim rezultatima, autori se slažu u jednom – u shizofrenije i shizofreniji sličnih poremećaja evidentan je deficit empatijskih sposobnosti.

Kod poremećaja osobnosti narušena je sposobnost razumijevanja i unošenja u tuđa emocionalna stanja. Na koje se točno aspekte emocionalnog funkcioniranja opisani deficiti odnose, na koji su način povezani s kognitivnim teškoćama, koliko se razlikuju s obzirom na pojedine psihotične poremećaje i pojedine poremećaje osobnosti, razjasnit će buduće studije.

Autor: Daša Bosanac

Nema komentara: