Ovi primjeri malo ohrabruju u pokušaju da se definira ono što se može podrazumijevati pod autoritetom u psihološkom smislu. Razlike u osjećajnoj strukturi čine se veće nego zajedničke odlike, pa se može sumnjati jesu li ove dovoljno čvrste za jedinstveno promatranje predmeta. Kao odlučujuća odlika ponekad se čini strah, katkad divljenje, neki put ljubav, a pokadšto i egoizam. Izvorište autoritativnog odnosa je ponekad moć i opasnost, a koji put uzoriti doprinos. U jednom slučaju sudjeluju samo osjećanja, a u drugom umno mišljenje; jedanput se odnos prema autoritetu doživljava kao stalan pritisak, drugi put kao sretno obogaćenje. Neki put se čini kao da je autoritet iznuđen vanjskim okolnostima i, u ovom smislu, nužan, a ponekad izgleda da je dobrovoljni čin. Čini se, najprije, da je lakše od pozitivne odredbe reći što pod autoritetom nećemo podrazumijevati. Autoritativni odnos nije naprosto iznuđeno ponašanje. Ratni zarobljenik ili politički zatvorenik, koji se pokoravaju naredbama nosioca moći, a ne odaju svoj neprijateljski i odbojan stav, nisu primjeri autoritativnog odnosa.
Pozitivno izraženo, svakom autoritativnom odnosu svojstvena je osjećajna spona nekog podređenog prema nekoj neodređenoj osobi ili instanci. Čini se da osjećaj autoriteta ima u sebi nešto straha, strahopoštovanja, uvažavanja, divljenja, ljubavi, a često i mržnje. No uloga koja se kvantitativno približava svakom slučaju ovog osjećajnog kompleksa čini se da je potpuno različita, a ova teškoća je složenija, tako da komponente mogu nastupiti ponekad svjesno, a ponekad nesvjesno, katkad izravno, a katkad u oblicima reakcije. S obzirom na to činjenično stanje, svakako ćemo bolje postupiti odreknemo li se definicije i zadovoljimo se time da u grubim obrisima razjasnimo u kojem je značenju ovdje riječ o stavu prema autoritetu u psihološkom smislu.
Stav prema autoritetu jedva da je do sada predstavljao predmet psihološkog istraživanja, ma koliko bio neobičan s obzirom na veličinu osobnog i socijalno – psihološkog značenja predmeta. Jedini psiholog na kojega bi se trebalo nadovezati jest Freud, i to ne samo zbog toga što su njegove psihološke kategorije, zbog njihova dinamičkog karaktera, jedino upotrebljive, već i zato što se on neposredno bavio problemom autoriteta i ukazao na važna i plodna gledišta.
Izvor: Autoritet i porodica
Autor: Erich Fromm
Nema komentara:
Objavi komentar