SILOVITOST MUŠKARACA (VI. dio)

Gotovo je izlizano tvrditi da muškarci nisu kadri ili ne znaju izraziti emocije. Premda neki mladi ljudi pokazuju više spretnosti u otkrivanju vlastitih emocija, predodžba o nesenzibilnom muškarcu prema vlastitoj emotivnosti još uvijek prevladava u većine njih danas.
Minula muška kultura htjela je, presijecajući veze s majkom, da odrasli adolescenti budu vrlo jako suzdržani u izražavanju tzv. Ženskih emocija poput nježnosti, blagosti, tuge i ranjivosti. Određeni da budu „ratnici“ na područjima obiteljskog života, sporta, poslovanja, zanimanja, manualnog rada itd., nije rijetko vidjeti mlade muškarce kako prekidaju sa svojom emotivnošću, držanom znakom slabosti. Stoga sebi dopuštaju izražavati tzv. muške emocije i osjećaje, to jest srdžbu, prijezir, zanos prema natjecanju i vlastitoj samodostatnosti, da ne kažemo prema svojoj muškoj oholosti.
Većinom tek kasnije, kad trpe veće gubitke, poput smrti druge osobe, rastave ili razdvajanja, stanoviti muškarci sebi dopuštaju dodir s vlastitim emocijama i nježnim osjećajima. Drugi, u trenucima gubitka, još se više ukrućuju kako bi izbjegli da se u njima razmašu vlastita tuga i vlastite suze. Ti ostaju preneraženi pred svojom unutarnjom patnjom i ne znaju kako ju iznijeti u na javu. Kraljevski put za stupanje u dodir s vlastitim emocijama jest posvješćivanje vlastitih tjelesnih osjeta; oni vode zamjećivanju emocija i osjećaja.
Istinska snaga i zrelost muškarčeva sastoji se od toga da on bude sposoban izraziti svoje emocije i svoje osjećaje, bili oni muški ili ženski. Shodno vrijednostima što ih je propovijedala antička Grčka, idealni je muškarac posve jednako spreman na borbu kao i sposoban skladati ljubavnu pjesmu. Onda će se on pokazivati kao upotpunjeno i androgino biće.
Osjetljivost omogućuje istančano zamjećivanje osoba, prirode, umjetničkih ostvaraja, zbiljnosti itd. nerijetko se muškarci hvastaju svojom tvrdoćom i svojom neosjetljivošću, prepuštajući ženama osjetljivost u odgoju djece i ljudski i duhovni rast.
U svijetu „ratnika“ oni se boje vlastite osjetljivosti i smatraju je pogibeljnom za životnu borbu. Inače, pripadnici „jakoga“ spola projiciraju svoju osjetljivost na svoju družicu i doživljavaju je kroz nju. Privikavajući se na svoju neosjetljivost, mnogi od njih gube oštrinu prosuđivanja osoba i zamašitosti zbivanja. Njihov smisao za odnos prema drugom slabi, a izmiče im otkrivanje prave vrijednosti osoba, ljepote, umjetnosti i čak životnoga smisla. Drugim riječima nedostaju im feeling, tankoćutnosti na raznim područjima.
Muškarci su skloni čuvati se od svake ranjivosti i svake slabosti gradeći sebi oklop. Oni dakako vjeruju da se zaštićuju postupajući na taj način. Općenito uzevši, ženama prepuštaju prijemljivost, ovisnost, pasivnost i ranjivost. Zar one nemaju spolnih organa koji očekuju i primaju muški spolni organ?
Muškarci se klone toga da se pokazuju slabima i ranjivima. Imajte na umu da borac kreće u borbu dobro oklopljen. Imati nadzor, biti neovisan, ne očitovati nikakvu slabost ni otkrivenost, to znači biti „pravi“ muškarac. Cijena koju treba za to platiti visoka je: golema osamljenost.
Izvor: Silovitost muškaraca
Autor: Jean Monbourquette