Decety i Jackson govore o dva osnovna dijela empatije – kognitivna i afektivna empatija. Kognintivna empatija uključuje svijest o tome kako nešto što se događa drugoj osobi može djelovati na nju, odnosno razumijevanje tuđeg emocionalnog stanja, dok afektivna uključuje dijeljenje emocija koje opažamo s drugima, odnosno emocionalni odgovor na afektivno stanje druge osobe. Obadva procesa uključuju unošenje sebe u stajalište druge osobe te djeluju u interakciji u samom procesu empatiziranja. Davis dodatno proširuje raspon dijelova empatije, pa uz kognitivnu i afektivnu empatiju govori o osobnom distresu i mašti. Neovisno o tome o koliko dijelova empatije govorimo, ukoliko su oni u dovoljnoj mjeri razvijeni, omogućuju odmjerene i točne prosudbe o emocionalnim reakcijama drugih, kako bi omogućili pojedincu odabir socijalno prilagođenog ponašanja.
Empatija vs. “psihopatija” Pod pojmom psihopatije u širem smislu podrazumijeva se poremećaj osobnosti, odnosno neki od dijagnostičkih kriterija koji su u MKB-10 klasifikaciji navedeni pod šiframa od F60 do F69. U užem smislu psihopatijom se često naziva antisocijalni poremećaj osobnosti kod kojeg su u najvećoj mjeri zastupljeni socijalno neprihvatljivi oblici ponašanja. U kontekstu ovog rada psihopatija se spominje u okviru psihopatske strukture osobnosti, dakle u širem smislu.
Unatoč očuvanoj inteligenciji za psihopatsku osobnost karakterističan je deficit emocionalne inteligencije. Po samoj definiciji psihopatiju karakterizira odsustvo savjesti, nedostatak empatije i neosjetljivost, nedostatak krivnje, bezosjećajnost, tendencija k manipulaciji, laganju i varanju te loša kontrola ponašanja. Velik je broj istraživanja koja potvrđuju ova saznanja. Direktnu povezanost između psihopatije i emocionalne inteligencije nastojali su utvrditi Malterer i suradnik, te zaključili da deficit pažnje i orijentacije, evidentan kod psihopata, rezultira teškoćama u prepoznavanju, procesiranju i diskriminaciji informacija, konkretno “emocionalnih ključeva”. Tako psihopati manje pažnje pridaju emocijama koje pokazuje okolina, ali također teško mijenjaju svoje raspoloženje i percepciju tuđih emocija jednom kada dožive određeno emocionalno stanje.
Pojedina su istraživanja nastojala otkriti razlike u empatijskom kapacitetu između različitih poremećaja osobnosti. Značajni deficiti empatije zabilježeni su kod narcističnih poremećaja osobnosti i shizoidnih poremećaja osobnosti, dok za granične poremećaje osobnosti u literaturi postoje proturječni rezultati, odnosno značajno viši ili značajno niži empatijski kapacitet u odnosu na ostale poremećaje osobnosti i kontrolnu skupinu.
Studije funkcionalnog ispitivanja mozga pokazale su da se kod psihopata javljaju abnormalnosti u funkcionalnoj aktivnosti u prefrontalnom korteksu, limbičkom sustavu, amigdali i lijevom temporalnom režnju s naglaskom na hipokampusu. Također su zabilježene abnormalnosti u radu zrcalnih neurona kod psihopatskih osobnosti. Kod psihopata koji su gledali videosnimke zadavanja uboda iglom evidentirano je značajno manje okidanje zrcalnih neurona u motornom korteksu u usporedbi s osobama koje nisu okarakterizirane kao psihopati. Ukratko, elektrofiziološke mjere i tehnike snimanja mozga kao što su strukturalna i funkcionalna magnetna rezonanca, SPECT, PET i druge ukazale su na odstupanja u sljedećim kognitivnim funkcijama kod psihopata: a) jezik; b) pažnja i orijentacija; c) afekt i emocije. Studije o procesiranju jezika ukazuju da je psihopatija povezana s teškoćama u procesiranju semantičkih i afektivnih podražaja te da se pritom javljaju disfunkcije u dijelovima temporalnog režnja i amigdali. Uz disfunkciju amigdale, dijela temporalnog i orbitofrontalnog korteksa, veže se i deficit pažnje. Taj deficit rezultira nedostatkom osjećaja straha, nemogućnošću učenja na greškama i nereagiranjem na kaznu. Odstupanja na afektivnom planu i deficit procesiranja emocija povezuje se s disfunkcijom u temporo-limbičkom sustavu i hipokampusu te amigdali.
Ukratko, čini se da lezije frontalnog korteksa u psihopata rezultiraju impulzivnošću, neodgovornošću, potrazi za uzbuđenjem i generalnim nedostatkom empatije. Kod nekih su ta oštećenja povezana s precijenjenim osjećajem vlastite vrijednosti i laganjem. S druge strane, lezije dijela temporalnog režnja i amigdale rezultiraju agresivnošću, impulzivnošću, teškoćama u samokontroli, nedostatkom empatije i zabrinutosti i teškoćama u odlučivanju.
Autor: Daša Bosanac
0 komentari:
Objavi komentar